"Srbija je zemlja u kojoj priroda govori!" "Sve su to dragulji, koji kada se povežu, čine prelepu, šaroliku i bogatu ogrlicu, koju jedna stara dama, kao što je Srbija, ume dostojanstveno i ponosno da nosi." Fruška gora Nakon priče o snazi prirodnih bogatstva našeg najstarijeg nacionalnog parka u Srbiji, koju sam opisala u svom prvom delu “Izleti po Srbiji / Serbian Adventures” ( gordanap.weebly.com/putopisi--travels/august-01st-2012 ), za one koji nisu bili, evo još dva predloga za vašu posetu ovoj, po svemu specifičnoj, planinskoj zavodnici. Svakako, pored svega što ova planina nudi, najvredniji su fruškogorski manastiri, podizani od 15. do 18. veka od strane porodica Branković, nastavljajući tradiciju srednjevekovne Nemanjićke države. Ono što olakšava posetu fruškogorskim manastirima je i činjenica da su oni gusto razmešteni i svi su locirani na prostoru od oko 50 kilometara dužine i 10 kilometara širine i do njih nije teško stići, tako da ukoliko odlučite da posetite ovo jedno od najvećih stecišta duhovnog života Srba, srpske pismenosti, književnog stvaralaštva i umetnosti, nećete se izgubiti. Pored manastira Krušedol, Novo Hopovo i Manastira Vrdnik, o kojima, takodje, možete pročitati u prvom delu putopisa, sledeći na našoj listi za obilaske, kada je ova “sveta gora” u pitanju, su Manastir Velika Remeta i Manastir Grgeteg. Manastir Velika Remeta U fruškogorskoj tišini, daleko od puteva, skriven na istočnoj strani Fruške gore, duboko u planini, na visini od 270m, nalazi se manastir slavne prošlosti - Velika Remeta, posvećen svetom Dimitriju. Ovu fruškogorsku svetinju je osnovao kralj Dragutin krajem 13. i početkom 14.veka i skoro čitav vek o njemu nema pisanih tragova. Prvi pisani podatak o manastiru je iz 1509. godine, kada je izaslanik – kaludjer despotice Angeline Branković posetio ovaj manastir, drugi je iz 1543. godine u fermanu sultana Sulejmana I, kojim su regulisani zemljišni odnosi izmedju manastira i susednih spahija. U zvaničnim istorijskim podacima manastir Velika Remeta se prvi put pominje 1562. godine, dok se prva značajna kompozicija živopisanih fresaka sa primesama barokne umetnosti javlja 1568.godine. Sadašnji manastirski kompleks počeo je da se zida vek kasnije. Manastirska crkva Velike Remete je prvobitno gradjena od cigle i kamena u stilu raške arhitektonske škole, krstoobrazne osnove, sa dve pevničke i jednom oltarskom apsidom, ali su je obimne obnove i dodatni gradjevinski radovi prethodnih vekova pretvorili u baroknu gradjevinu. Sa sve četiri strane je manastir okružen konacima, sagradjenim u prvoj polovini 18. veka i ima najviši zvonik u Sremu – 38 metara, koji je dodat 1735. godine i posvećen rodjenju svetog Jovana Preteče (svetog Jovana Krstitelja). Fasada crkve, prilagodjena baroknom izgledu u periodu 1733—1753g. i cela arhitektura manastira, svedoči o tradiciji srednjeg veka. Crkva je verovatno oslikana odmah po završetku izgradnje, oko 1568. godine, kada je izradjen i ikonostas, ali su prvobitne freske veoma oštećene. Jedinstveno je spoljno oslikavanje crkve manastira Velike Remete, od čega je danas vidljiva prilično oštećena predstava Bogorodice sa malim Hristom, kako sedi na prestolu i u rukama drži dete, koje blagosilja desnom rukom. Nove ikone za ikonostas izradjene su u prvoj polovini 18. veka. Poput drugih fruškogorskih manastira i manastir Velika Remeta je stradao 1716. godine, kada su ga Turci spalili, a monasi napustili. Medjutim, već 1720. godine je manastir ponovo aktivan. Početkom 18. veka je, u ovom manastiru, Jerotej Račanin opisao svoj put u Jerusalim, što se smatra prvim putopisom u srpskoj književnosti. Carska vizitacija manastira Velika Remeta iz 1753. godine navodi da u manastiru živi 17 monaha, 5 djaka, 5 slugu i 13 prnjavoraca. Dakle, Velika Remeta je ušla i u istoriju loze Nemanjića i u istoriju srpske književnosti. Početkom Drugog svetskog rata u manastir ulaze ustaše i ostaju u njemu do proleća 1943. godine. Komisija muzeja za umetnost i obrt iz Zagreba je 10. septembra 1941. godine popisala manastirsku imovinu, jer je manastir teško stradao. U Zagreb je odneto ono što je preostao nakon rušenja i pljačke, jer su kube i krov crkve manastira srušeni, unutrašnjost uništena i spaljen ikonostas sa bogatom duborezbarijom i sa više od 40 ikona iz 17. i 18. veka, freske premazane, a zapadno krilo konaka sravnjeno sa zemljom, dok su ostali delovi znatno oštećeni. Manastir Velika Remeta je obnovljen u dva navrata, a 1982. godine je izgradjeno novo kube i krovna konstrukcija. Danas crkva manastira Velika Remeta ima veoma zanimljiv i lep izgled, obnovljenih zidova od opeke i kamena i ostatkom spoljnih fresaka, sa jednim ulaznim i pet prozorskih otvora. Na ulazu u manastirski park danas posetioce sačekuju potpuno novi konak koji može da prima namernike odakle god da su stigli. Iguman manastira, Otac Stefan je veliki duhovnik i pregalac, koji sa bratijom i sestrinstom vodi brigu o manastirskom imanju i duhovnoj obnovi. Izgradjena je kopija pećine iz Vitlejema, očaravajući rajski vrt na brdu Sion sa kapelom, etno-selo pored manastira sa nekoliko brvnara, vodenicom i letnjikovcem, mini muzejom u brvnari i letnjom likovnom školom - ikonopisačkom radionicom. Rajski vrt na brdu Sion sa kapelom Replika pećine iz Vitlejema Etno-selo Tu se još nalazi i izvor Ubavac, koji je čuven po vodi koja bistri vid. Izvor posvećen Svetom Dimitriju ustanovljen je 1899. godine. Kako legenda kaže, narod ga je duboko poštovao zbog raznoraznih lekovitih svojstava, medju kojima se najčešće ističe lečenje vida. Ovaj izvor spada u manastirski posed, te je bratstvo manastira Velika Remeta podiglo kapelu iznad. Otac Stefan posetioce dočekuje medom i vodom, nudi odmor i okrepljenje, dobru manastirsku jabukovaču, knjigu za čitanje i uvek je spreman na bogougodan razgovor. Nakon kratkog razgovora sa ocem Stefanom, svratili smo do suvenirnice i nastavili put do Manastira Grgeteg. Manastir Grgeteg Manastir Grgeteg je ženski manastir, smešten na južnom obronku istočnog dela Fruške gore u neposrednoj blizini naselja Grgeteg, bivšeg manastirskog prnjavora, uz gustu fruškogorsku šumu, ušuškan u zagrljaj ove planine, kako jedno ovakvo kulturno blago i zaslužuje. Bio je praznik, i Gora je bila ispunjena vikend turistima, koji ovde pronalaze idilične travnjake i šumarke kao spas od gradskog sivila. Naime, manastir Grgeteg je od Iriga udaljen svega 9 kilometara, od Novog Sada tridesetak, dok je od Beograda udaljen 72 kilometra, a do njega se pristiže lokalnim putem, od Iriga ka Grgetegu. Osnovao ga je despot Vuk Branković - Grgurević, poznatiji kao Zmaj Ognjeni Vuk 1471. godine, kako bi u manastir Grgeteg smestio svog slepog oca Grgura Brankovića, kasnije hilandarskog monaha Germana. Podignut je nakon pada Despotovine, a neposredno pre no što su Turci osvojili Srem. Prvi pouzdani podaci potiču iz turskih zapisa iz 1546. godine. Tokom svoje istorije manastir Grgeteg je vrlo često bio pribežište za kaludjere, koji su pod naletom Turaka bežali iz Srbije. Manastir nije uspevao da ostane netaknut tokom vekova. Za vreme tursko – austrijskog rata 1683-1699. godine, manastir su zapalili Turci 1688. godine, posle čega biva napušten. Nakon dve decenije, obnavlja ga mitropolit Isaija Djaković. Tako je manastir Grgeteg 1739. godine primio bratstvo manastira Slanci. U ovaj manastir su takodje sklanjane i vredne relikvije, pa su iste godine iz pridvorne kapele beogradske mitropolije u Grgeteg prenete i njihove prestone ikone. Stara kamena crkva, posvećena sv. Nikoli, zamenjena je oko 1770g. novom baroknom gradjevinom. Tada je napravljen i zvonik. Manastirski konaci su sagradjeni u drugoj polovini 18. veka i obnovljeni zajedno sa crkvom 1901g., kada je i svečano osvećen. Na osvećenju su prisustvovala velika imena tog vremena mitropolit Georgije Branković , Antonije Hadzić, pesnik Laza Kostić, bački episkop Mitrofan (Šević, 1900-18 ), nastojatelji svih fruškogorskih manastira i mnogi drugi. Tokom II svetskog rata i manastir Grgeteg je doživeo velika i teška oštećenja. Najveću štetu pretrpeo je zvonik, koji je srušen do temelja, kao i veliki deo konaka. Zbog toga je novi otvoreni zvonik postavljen pod starim borovima, koji je bio u funkciji sve do 2002. godine, kada je obnovljen stari. Obnovom manastirskog hrama, započetom 1987, crkva je gradjevinski sanirana, a dekoracija u njoj rekonstruisana. Tokom 1994. su obnovljeni i manastirski konaci. Danas, nakon više od 500 godina, Grgeteg i dalje odoleva zubu vremena, stasit, blistav i ponosan. Pored kapije manastira dočekala nas je Presveta Bogorodica sa svojim omoforom, kao pokrovom, a par metara dalje, na moje prijatno iznenadjenje, u crkvi me dočekao susret sa omiljenom Bogorodičinom ikonom, Trojeručicom, kopijom, koja svojom veličinom dočarava originalnu Hilandarsku Trojeručicu. Pokazala se ovde Njena želja da Svojom prisutnošću poistoveti Hilandar sa Grgetegom, a Svetu Goru Atos sa Fruškom Gorom. Bogorodica Trojeručica je Igumanija u Manastiru Grgeteg, kao što je Ona Igumanija i Manastira Hilandar. Ikonostas manastira Grgeteg jedinstven je zbog toga što je izgradjen od kamena, mermera i kovanog gvoždja. Ikona ima samo 21, ali su velikih dimenzija i predivnog izgleda. Zidovi, plafoni i celokupan enterijer manastira je veoma lepo ukrašen. Nakon posete hramu i susreta sa veličanstvenom ikonom, bili smo uvaženi manastirski gosti, a Mati Arsenija bila je je naš uvaženi domaćin. Upoznavši nas sa manastirskom lepotom, mati je odabrala rutu upoznavanja koja nas je vodila prvo do kapelice u konaku posvećene rodjenju Presvete Bogorodice. Dugi barokni hodnici, ukrašeni ikonama Bogorodice sa leve i sa naše desne strane dovode nas u trpezariju. Bila je to gostinska prostorija koja je odisala dobrodošlicom. U njoj se nalaze šoljice za kafu, koje se vesele svojim gostima. Nakon kraćeg razgovora sa mati Arsenijom uverili smo se da ovaj manastir posećuje mnoštvo vernika, koji nemaju priliku videti unutrašnje žive organe manastira Gregeteg na način na koji smo ih mi danas videli i doživeli. Mati Arsenija nije htela da se zaustavi, a mi nismo hteli da odustanemo, prateći njen korak nas dovodi u veliku biblioteku u kojoj sam se oduševljeno zagledala u decenijama stari enterijer. Svi hodnici ukrašeni sa desetinama Bogorodičinih ikona prikazuju Igumaniju u svetlu Carice ovog manastira. Ovde u biblioteci samo na jednoj ikoni bilo je nekoliko desetina malih, čudotovrnih, poznatih i nepoznatih ikonica Igumanije koja hrani ovo mesto dahom sigunosti i mirom.
Manastir je danas zaštićen od strane države i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
0 Comments
Leave a Reply. |
AuthorGordana Pavlović ArchivesCategories |